Drago Raspudić u labirintu pravosuđa

drago_raspudic

Pred hrvatskim sudovima vodi se parnica stara 19 godina, koja odlučuje o njegovoj i sudbini njegove obitelji

Stan sam dobio od svoje tvrtke Parket i uredno ga otkupio. U njemu je u to vrijeme živjela Margita Kekelj. Tjedan, dva nakon što sam izvršio uplatu, obitelj gospođe Kekelj je ustvrdila da polaže pravo na stan, kaže Drago Raspudić

Kad bi kojim slučajem mogao naplatiti živce koje je izgubio zahvaljujući labirintu hrvatskog pravosuđa Drago Raspudić bi po svemu sudeći bio bogat čovjek. Pred hrvatskim sudovima vodi se parnica stara 19 godina, koja odlučuje o njegovoj i sudbini njegove obitelji. Parnica se, naime, tiče krova nad njihovom glavom. Godine 1992. Raspudić je od poduzeća Parket otkupio stan površine 59 metara kvadratnih u Zapoljskoj ulici u Zagrebu. Raspudić o dodjeli stana i njegovom otkupu ima svu dokumentaciju koju je moguće imati: odluku tvrtke o dodjeli stana, potpisani ugovor, vlasnički list…

Međutim, ima Raspudić i zabilježbu u zemljišnim knjigama na predmetni stan, koja je upisana na temelju ugovora kojim njegov krov nad glavom potražuje obitelj Nušinović, kao i prvostupanjsku presudu Općinskog suda prema kojoj bi se iz stana mogao iseliti. Obitelj Nušinović, naime, također tvrdi da je otkupila stan od istog poduzeća od kojeg ga je otkupio i Drago Raspudić, točnije da je stan otkupila Margita Kekelj, udovica preminulog radnika Parketa. Budući da je Margita Kekelj umrla, stan sad potražuje njezina kćerka Božica Nušinović. Poduzeće Parket tužilo je Božicu Nušinović nastojeći dokazati da njezin ugovor nije valjan, ali prvostupanjskom presudom tužba je odbijena.

I obitelj Nušinović, rekosmo, posjeduje ugovor o otkupu stana, ali tvrtka Megakop-Parket pred sudom nastoji dokazati da je uplata za otkup stana Margite Kekelj u poduzeće stigla nakon smrti ove gospođe.

Stan sam dobio od svoje tvrtke i uredno ga otkupio. U njemu je u to vrijeme živjela gospođa Margita Kekelj. Tjedan, dva nakon što mi je poduzeće dodijelilo stan, a ja izvršio uplatu, obitelj gospođe Kekelj također je ustvrdila da polaže pravo na stan, odnosno da je njihova majka također uplatila novac za otkup stana. Novac za otkup stana na ime gospođe Kekelj, međutim, u tvrtku je stigao nakon njezine smrti, što može posvjedočiti i šefica računovodstva Parketa Živana Hudinčec. Ona je uplaćeni novac, s obzirom da je gospođa Kekelj već bila preminula, odmah vratila uplatitelju. Gospođa Kekelj umrla je 1. srpnja 1997. godine, a dva tjedna kasnije stigla je uplata za stan na njezino ime. Ona to nije mogla uplatiti, budući da je u to vrijeme već bila mrtva, tvrdi Raspudić.

Falsificirana uplatnica

Njegove navode provjerili smo kod tadašnje šefice računovodstva tvrtke Parket Živane Hudinčec.

U to vrijeme bila sam šefica računovodstva u parketu, a problem je nastao kad je jedna uplatnica po mom mišljenju falsificirana. Navodno je pripadala Margiti Kekelj, tadašnjoj stanarki, udovici našeg radnika. Uplatnica je bila datirana na travanj 1992. godine, ali taj novac nitko u poduzeću nije vidio. Na nju se pozvao prvostupanjski sud kad je donio presudu koja ide na štetu Dragi Raspudiću, kojeg mi je izuzetno žao, kaže Hudinčec – šefica računovodstva Parketa u vrijeme kad je spor oko stana začet.

Drugi put, tvrdi Hudinčec, novac za stan od strane gospođe Kekelj stigao je 16. srpnja.

Kad sam vidjela da je na ime gospođe Kekelj uplaćen stan, iako je ona umrla petnaest dana prije, ja sam automatski vratila te novce. Nisu se u firmi zadržali niti jedan dan, što je evidentno po uplatnicama. Pobogu, ona je u to vrijeme petnaest dana bila mrtva. Ova uplata ujedno je bila i dokaz da je ona uplatnica iz četvrtog mjeseca »smuljana«, jer tko bi dva puta uplaćivao novce za istu stvar. Ako je plaćeno u četvrtom mjesecu, zašto je stigla nova uplata u sedmom mjesecu? Radnički savjet Raspudiću je dao pravo na stan, čovjek je u njega ušao s troje djece. Nakon što je je mu stan dodijeljen, obitelj pokojnice se pojavila jer je shvatila da je izgubila pravo na stan. To je sva istina, spremna sam to izjaviti gdje god treba i ostajem pri tome. Žao mi je Raspudića, smatram da je u pitanju jedna velika muljaža, ustvrdila je Hudinčec.

Iskazi u korist

U Raspudićevu, odnosno u korist tvrtke svjedočila je i zaposlenica Vesna Starčević, koja je stan otkupila u isto vrijeme kad i Raspudić.

Ja sam jedna od tih koji su kupovali stan preko Parketa u isto vrijeme kad i Raspudić. Znam, a to sam govorila i na sudu, da je poduzeće stan prodalo Dragi Raspudiću i nikom drugom u vrijeme kad ga je on kupovao. U firmi nije bilo podataka da je netko drugi otkupio stan. Sve ovo što se sad pojavljuje – to su izmišljotine. Radila sam u tehničkom dijelu, u Parketu, ali pošto smo bili mala firma, a vrijeme je bilo jako teško, tad smo znali sve što se događa u poduzeću. Nemoguće je da Radnički savjet, kad je dodjeljivao stan Raspudiću, ne bi znao da je stan već nekom prodan, kaže Starčević.

Unatoč ovakvim iskazima svjedoka i nelogičnostima u iskazima koji su išli u korist tuženika – obitelji Nušinović, prvostupanjska presuda donesena je na štetu tvrtke Parket, odnosno na štetu Drage Raspudića i njegove obitelji. Jedna od tih nelogičnosti odnosi se na iskaz Mustafe Nušinovića, zeta preminule gospođe Margite Kekelj.

Svjedok navodi da je kupoprodajni ugovor pripremljen u javno-bilježničkom uredu, a potom je donesen u firmu gdje su ga potpisali direktor Parketa i Margita Kekelj, stoji u Nušinovićevom iskazu. Međutim, u vrijeme dok se ovo odvijalo – dakle 1992. godine – javnobilježnički uredi nisu postojali. Također, svjedok se ne sjeća da li je šefica računovodstva Živana Hudinčec poptisala uplatnicu ili nije. Ona tvrdi da nije.

Tuženica Božica Nušinović s našim listom nije željela razgovarati o svojim argumentima u ovom 19-ogodinjem sporu. Sve što ima, ustvrdila je, rekla je i reći će na sudu. Stajalište obitelji Nušinović, međutim, moguće je iščitati iz svjedočenja Mustafe Nušinovića.

Svjedočenje zeta

Ja mogu reći da je u predmetnom stanu do svoje smrti stanovala pokojna Margita Kekelj. Kada je na snagu stupio Zakon o prodaji stanova, ona je osobno podnijela zahtjev tužitelju radi kupnje predmetnog stana. Njezinom zahtjevu je i udovoljeno te je Kekelj Margita zaključila s Parketom Ugovor o prodaji stana, koji je potom dala na ovjeru tadašnjem javnom pravobraniteljstvu, gdje je i ovjeren. Nakon toga, ja sam u ime Kekelj Margite došao u tvrtku tužitelja i na ruke direktora (Kemala Musića op.a.) i blagajnice koja je bila prisutna isplatio kupoprodajnu cijenu, o čemu sam dobio potvrdu. Nakon toga smo predali zahtjev za uknjižbu. Kasnije smo – otprilike početkom srpnja 1992. godine – dobili obavijest od tvrtke Parket da je stan prodan Raspudić Dragi. On se u međuvremenu nasilno uselio u stan, svjedočio je zet pokojne Margite Kekelj.

Zbog posljednje tvrdnje o nasilnom useljenju vodi se još jedan sudski spor. Svjedoci iz Parketa tvrde da to nije istina, a prvostupanjskom presudom tvrdi se suprotno. Spor je trenutačno na Vrhovnom sudu. Nakon 19 godina ovakvog sudovanja živci Drage Raspudića napeti su kao struna, budući da njemu i njegovoj obitelji prijeti deložacija.

(N.L., HNP)