Komentar Antuna Babića: Prljava igra Slovenije i međunarodne zajednice oko Piranskog zaljeva se nastavlja!

Antun_Babic

Antun Babić, umirovljeni dipomat komentira prljave igre Slovenije i međunarodne zajednice oko Piranskog zaljeva

Odluka Slovenije da za slovenskog predstavnika u Arbitražnom sudu imenuje (uz njegov očigledni pristanak) francuskog pravnika i predsjednika Međunarodnog suda pravde, Ronnyja Abrahama, nastavak je prljave igre oko Piranskog zahtjeva i potvrda mojeg ranije iznesenog mišljenja da iza ove igre stoje i neke druge zemlje. 

Silno me raduje zajedničko stajalište svih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj kad je riječ o izlasku Hrvatske iz arbitraže o rješavanju spora oko granice sa Slovenijom. Očekujem takvo zajedništvo i na sutrašnjoj sjednici Sabora Republike Hrvatske. Vjerujem da će se tom zajedništvu s vrlo odlučnom izjavom o obrani interesa hrvatske države pridružiti i predsjednica gospođa Kolinda Grabar-Kitarović.

No, što je još važnije i sudbonosnije od tog vrlo rijetkog zajedništva vlasti i oporbe u Hrvatskoj, očekujem da će sadašnja i buduća vlast u Hrvatskoj, zajedno s Predsjednicom, imati dovoljno snage da se odupru velikim pritiscima koji će sada doći iz najjačih krugova međunarodne zajednice da se odluka donese na temelju “pravičnosti a ne prava”. Pravilo i praksa u međunarodnim odnosima da veliki narodi ne poštuju međunarodno pravo, nego, kad je to u njihovom interesu, primjenjuju gospodarsku, diplomatsku ili vojnu silu, pokazuje današnja izjava Europske komisije u kojoj zapravo najmoćnije zemlje EU pozivaju Hrvatsku da ne odustane od sudjelovanja u kompromitiranom i kontaminiranom arbitražnom procesu na Arbitražnom sudu u Haagu. A sve u interesu da zadovolje traženje Slovenije da ima svoj izlaz na otvoreno more.

Nemamo više jednog Franju Tuđmana 

Trenutno zajedništvo u Hrvatskoj nikako ne može opravdati čin neznanja i izdaje svih onih političara u Hrvatskoj koji su dali svoj potpis da se spor oko granice sa Slovenijom rješava putem arbitraže. To je čin zbog kojeg ćemo sigurno izgubiti jedan dio svojeg morskog teritorija. Uz to ponovno ćemo biti izloženi krajnjim pritiscima i ucjenama od strane moćnih krugova međunarodne zajednice. Hrvatska više nema jednog Franju Tuđmana koji je bio spreman, braneći interese hrvatskog naroda i hrvatske države, suprotstaviti se međunarodnoj zajednici.

Možemo se mi kao narod, s jedne ili druge ideološke barikade, klanjati našim današnjim političarima. No, činjenice, koje mnogi ne žele vidjeti i prihvatiti, govore nešto sasvim drugo. Bio bih najsretniji kad bi budućnost pokazala da sam potpuno promašio. Ponašanje naših političara u našoj dugoj povijesti ne obećava da će se to ponašanje značajno promijeniti u budućnosti.

(A.B., HNP)